Izvor: Advance

Na Petom samitu BRICS-a održanom u južnoafričkom gradu Durbanu članice su potvrdile svoju predanost promicanju međunarodnog prava, multilateralizma i centralne uloge Ujedinjenih nacija, stoji u prvom članku zajedničke deklaracije. Iz samog uvoda vidljiva je težnja zemalja BRICS-a da kroz postojeće organizacije poput UN-a proguraju svoje inicijative i reforme. BRICS dakle ne teži osnivanju nove paralelne organizacije UN-u, već promicanju svojih ideja kroz postojeće organizacije i okvire.

Ako se vratimo 10 godina unazad i setimo američke intervencije u Iraku ona predstavlja sve suprotno BRICS-ovim temeljima – kršenje međunarodnog prava, unilateralizam i marginalizovanje uloge Ujedinjenih nacija. Prema rečima tadašnjeg čelnika UN-a Kofija Annana rat s Irakom bio je ilegalan i nije bio u skladu s Poveljom Ujedinjenih nacija. Dakle, BRICS se osim kao grupa zemalja s brzorastućim ekonomijama može posmatrati kao grupacija koja se protivi unilateralizmu Sjedinjenih Država, kao i povremenom iskorištavanju mehanizama UN-a od strane SAD-a.

Zemlje BRICS-a ponovile su čvrstu predanost UN-u kao “najistaknutijem multilateralnom forumu”. “UN uživa univerzalno članstvo i nalazi se u središtu globalnog upravljanja i multilateralizma.” U skladu sa svojim viđenjem UN-a zemlje BRICS-a “potvrđuju potrebu za sveobuhvatnom reformom UN-a, uključujući i njegov Savet bezbednosti, s ciljem povećanja reprezentativnosti, učinkovitosti i uspešnosti, tako da može bolje reagovati na globalne izazove.” Po tom pitanju Rusija i Kina istakle su važnost Brazila, Indije i Južnoafričke Republike u međunarodnim poslovima i podržale njihove težnje da igraju veću ulogu unutar Ujedinjenih nacija.

Rusko-kineska podrška državama stožerima drugih civilizacija ima za cilj izgradnju multipolarnog sveta u kom bi države poput Brazila (predvodnika Južne Amerike), Južnoafričke Republike (najsnažnije afričke privrede) i Indije koja čini civilizaciju za sebe, igrale značajniju i ravnopravniju ulogu. Sjedinjene Američke Države izražavaju zabrinutost zbog ekonomskog i političkog jačanja država BRICS-a kao i zbog samog koncepta multipolarnosti.

Godine 2008. “National Intelligence Council” objavio je dokument pod nazivom “Globalni trendovi 2025.” gde se predviđa: “Celi međunarodni sistem – kako je izgrađen nakon Drugog svetskog rata – biće revolucionarno izmenjen. Ne samo da će novi igrači – Brazil, Rusija, Indija i Kina – imati sedište za međunarodnim visokim stolom, oni će doneti nove uloge i pravila igre.” U analizi na temu BRICS-ovih težnji za promenom međunarodnog poretka Jack A. Smith zaključuje: “Zemlje BRICS-a, svojim samim postojanjem, svojim brzim ekonomskim rastom i stepenom nezavisnosti od Washingtona, doprinose transformaciji današnjeg unipolarnog svetskog poretka – još uvek vođenog isključivo od strane Sjedinjenih Država – u multipolarni sistem gde će nekoliko zemalja i blokova deliti globalno vodstvo.”

“Washington ne samo da se protivi BRICS-ovoj sklonosti ka multipolarnosti, već je nezadovoljan nekim njihovim političkim stavovima”, piše Smith. Dakle BRICS s jedne strane teži transformaciji svetskog poretka suprotstavljajući svoj koncept multipolarnosti američkoj unipolarnosti ili “pseudo-multipolarnosti” koju promovišu Sjedinjene Države kad kao nezavisne polove predstavljaju zemlje i organizacije koje se povijaju pred američkim diktatom poput Japana i Evropske unije.

Kao cilj spominje se “postupno razvijanje BRICS-a u punopravni mehanizam aktuelne i dugoročne koordinacije ka širokom rasponu ključnih pitanja svetske ekonomije i politike.” BRICS se takođe zalaže za međunarodni sistem temeljen na pristupu uključivosti ostalih zemljama i nacija kako u međunarodni sistem tako i u BRICS: “Otvoreni smo za naš angažman i saradnju sa zemljama koje nisu članice BRICS-a, posebice s tržištima u nastajanju i zemljama u razvoju, i relevantnim međunarodnim i regionalnim organizacijama, kako je predviđeno Sanya deklaracijom.”

Ekonomska politika

“Mi primećujemo političke radnje u Evropi, SAD-u i Japanu usmerene na smanjenje krajnjih rizika u svetskoj ekonomiji. Neke od tih radnja proizvode negativne učinke prelivanja na druge ekonomije sveta. Značajni rizici ostaju, a svojstva globalne privrede još uvek zaostaju za našim očekivanjima. Kao rezultat toga, nesigurnost oko jačine i trajnosti oporavka i smera politike u nekim glavnim ekonomijama ostaje visoka. U nekim ključnim zemljama nezaposlenost ostaje neuobičajeno visoka, dok visoki nivoi privatne i javne zaduženosti koče rast. U takvim okolnostima, mi potvrđujemo našu čvrstu privrženost potpori rasta i podsticanju financijske stabilnosti. Mi takođe naglašavamo potrebu za odgovarajućim radnjama koje trebaju preduzeti razvijene ekonomije kako bi se obnovilo poverenje, podsticanje rasta i osigurao snažan oporavak”, stoji u šestoj tački deklaracije.

Zemlje BRICS-a takođe upozoravaju na monetarnu politiku centralnih banaka u razvijenim privredama koje mogu proizvesti negativne učinke na rast drugih ekonomija, posebno zemalja u razvoju.

Za razliku od međunarodnog sistema gde isključivo teže reformi, zemlje BRICS-a su se u financijskoj politici odlučile za osnivanje nove organizacije. Nakon godinu dana razmatranja izvodljivosti i održivosti projekta, zemlje BRICS-a odlučile su osnovati vlastitu razvojnu banku. Kako stoji u dokumentu, banka će služiti za mobilizaciju sredstava za infrastrukturu i projekte održivog razvoja u zemljama BRICS-a i ostalim rastućim privredama i zemljama u razvoju. Isto tako zemlje BRICS-s pozivaju na reformu međunarodnih finansijskih institucija s ciljem da one postanu reprezentativnije i odražavaju rastući značaj BRICS-a i ostalih zemalja u razvoju. U dokumentu stoji: “Mi ostajemo zabrinuti zbog sporosti reforme MMF-a.”

Krizna žarišta

Zemlje BRICS-a izrazile su duboku zabrinutost pogoršanjem bezbednosne i humanitarne situacije u Siriji i osudile porast kršenja ljudskih prava. U deklaraciji zemlje BRICS-a potvrđuju svoje protivljenje daljnjoj militarizaciji sukoba. BRICS podržava politički proces u kom Sirija treba voditi glavnu reč; politički proces s ciljem tranzicije koja se može postići jedino širenjem nacionalnog dijaloga koji zadovoljava legitimne težnje svih delova sirijskog društva i u isto vreme poštuje nezavisnost, teritorijalni integritet i suverenost.

Zemlje BRICS-a pozdravljaju ulazak Palestine u Ujedinjene nacije. U isto vreme zemlje BRICS-a zabrinute su napretkom bliskoistočnog mirovnog procesa i pozivaju međunarodnu zajednicu da pomogne Izraelu i Palestini u radu prema dvodržavnom rešenju koje obuhvaća ekonomski održivu palestinsku državu, koja postoji uz rame Izraelu, unutar međunarodno priznatih granica, na temelju postojećih od 4. juna 1967. godine, s istočnim Jerusalimom kao glavnim gradom. Izražena je duboka zabrinutost zbog izgradnje izraelskih naselja na okupiranim palestinskim područjima što je kršenje međunarodnog prava i štetno za mirovni proces.

Zemlje BRICS-a smatraju da nema alternative pregovorima po pitanju iranskog nuklearnog programa. One su svesne prava Irana na miroljubivo korištenje nuklearne energije u skladu s međunarodnim obavezama. Isto tako, zemlje BRICS-a izražavaju zabrinutost vojnim pretnjama kao i unilateralnim sankcijama kojima se vrši pritisak na Iran.

Afrička politika BRICS-a

Peti BRICS-ov samit bio je posvećen temi “BRICS i Afrika: Partnerstvo za razvoj, integraciju i industrijalizaciju”. Nakon samita održan je sastanak čelnika BRICS-a s dvanaest afričkih predsednika na temu “Otključavanje afričkog potencijala”. Egipatski predsednik Morsi na marginama tog skupa raspravljao je s Putinom o mogućnosti kupovine ruskog gasa. Četvrta tačka BRICS-ove deklaracije glasi: “Prepoznajući važnost regionalne integracije za afrički održivi rast, razvoj i iskorenjivanje siromaštva, mi potvrđujemo našu podršku za kontinentalnim integracionim procesima.”

“U okviru Novog partnerstva za razvoj Afrike (NEPAD), mi podržavamo afričke zemlje u njihovom procesu industrijalizacije kroz podsticanje direktnih stranih investicija, razmenu znanja, jačanje kapaciteta i raznolikosti uvoza iz Afrike”, stoji u deklaraciji. Članice BRICS-a ističu centralnu ulogu Afričke unije u rešavanju sukoba u Africi. Dakle BRICS preko Južnoafričke republike teži povećati svoj politički uticaj na Afriku i istovremeno podići nivo privredne saradnje koja bi podigla Afriku na nivo stabilne kontinentalne unije koja bi u budućnosti igrala pozitivnu ulogu u izgradnji multipolarnog sveta.