Izvor: Le Figaro, Advance

Francuski dnevni list Le Figaro je pre dva dana objavio ekskluzivni intervju Georga Malbrunota sa sirijskim predsednikom Basharom Al-Assadom. Sirijski predsednik je po ko zna koji put naglasio kako Sjedinjene Američke Države i Francuska, novi saveznik Washingtona nakon odluke britanskog parlamenta da oružane snage Ujedinjenog Kraljevstva ne učestvuju u agresiji na Siriju, ‘ne vide što čine i da su odlučili podržati teroriste i islamske ekstremiste koji su opasnost ne samo za regiju, nego i za celi svet’.

Za političare u Washingtonu je izjavio kako im se ne može verovati i da ‘jedan stav imaju ujutro, a već naveče razmišljaju sasvim suprotno od onoga što su govorili ranije’, ali se čudi izjavi ministra unutrašnjih poslova Francuske koji je izjavio ‘da francuski parlament mora čekati odluku američkog Kongresa kako bi odlučio o onome što Francuska treba preduzeti’. Bashar Al-Assad se pita ‘polaže li francuski parlament račun vladi u Parizu ili američkom Kongresu i gde su nestale vrednosti Francuske revolucije kojima se divi celi svet’.

Budući da Francuska sirijskom narodu ne dozvoljava da se brani od terorista, a s druge strane ubija i proteruje one za koje smatra da su pretnja sigurnosti francuskom narodu i državi, sirijski predsednik je pitao Georga Malbrunota: ‘Ima li to i Francuska dvostruka merila kao SAD?’.

‘Kako to da SAD ima pravo izvesti vojsku na ulice, kao što je bio slučaj u Los Angelesu devedesetih, Velika Britanija upotrebljava brutalnu represiju u razbijanju radničkih i studentskih protesta, Francuska ubija teroriste u Maliju i sve zemlje u svetu se smeju braniti, samo Sirija ne?’, zapitao se sirijski predsednik.

Oko mogućeg napada na Siriju je rekao ‘kako je moguće odrediti početak napada i definirati prvih nekoliko sati, ali da u ovom trenutku nitko ne može reći kako će, ako do napada dođe, sve to završiti’.

Za Izrael je rekao kako nije jedina zemlja koja je umiješana u eskalaciju sukoba na Bliskom Istoku, nego da stvari treba promatrati u jednom širem kontekstu. Na pitanje hoće li Izrael biti meta napada u slučaju sirijskog odgovora, Bashar Al-Assad je izjavio ‘kako nema namjeru u novinama govoriti o budućim planovima sirijske vojske’.

Na kraju je izjavio ‘kako francuski narod ne smatra neprijateljskim, ali je politika francuske vlade, koja financira, naoružava i podržava teroriste, nesumnjivo neprijateljski raspoložena prema sirijskom narodu’.

Intervju sirijskog predsjednika Bashara Al-Assada za francuski dnevni list Le Figaro:

George Malbrunot / Le Figaro: Gospodine predsjedniče, imate li dokaze da vaša vojska nije koristila kemijsko oružje u napadu 21. kolovoza u predgrađu Damaska u kojem je poginulo preko 1000 ljudi, kao što vas optužuju Barack Obama i Francois Hollande?

Bashar Al-Assad: Prije svega, za takvu optužbu se moraju pružiti dokazi koji će potkrijepiti tu tvrdnju. Tražili smo od njih da predoče samo mali dio dokaza koje imaju i nisu bili u stanju to učiniti. Budući da se njihova vanjska politika treba prilagoditi interesima vlastitog naroda, mi smo ih pozvali da to učine radi svog javnog mnijenja i neka zbog toga potkrijepe te tvrdnje. Opet to nisu učinili. Drugo; gdje je logika da mi počinimo takav napad? Dvije i pol godine nakon izbijanja krize sa sigurnošću vam mogu reći da je situacija na terenu puno bolja nego što je bila prije godinu dana. Kako netko može pomisliti da vojska koja čini značajne napretke na terenu koristeći konvencionalno naoružanje odjednom počne koristiti oružje za masovno uništenje?

Ja ne potvrđujem, niti negiram, da posjedujemo takvo oružje i to nije tema rasprave. Međutim, vojska koja ima takvo oružje i odluči se koristiti njime, je li normalno pomisliti da će ga koristiti u područjima gdje su joj razmještene vlastite postrojbe? Gdje je tu logika? Osim toga, kako je moguće da u napadu kemijskim oružjem u gusto naseljenom predgrađu nije poginulo barem desetak tisuća ljudi?

Le Figaro: Jesu li vojnici sirijske vojske ozlijeđeni u napadu tim oružjem?

Bashar Al-Assad: Da. U području Baharia u predgrađu Damaska, a inspektori Ujedinjenih naroda su se sreli s njima u bolnici.

Le Figaro: Pojedinci tvrde kako vaša vojska ostavaruje napredak na terenu, ali drugi tvrde kako pobunjenici napreduju i da ste ih zbog toga htjeli uništiti?!

Bashar Al-Assad: Sporna područja su stambene četvrti. Uporaba kemijskog oružja u tim područjima bi uzrokovala smrt na desteke tisuća ljudi. Sve optužbe se temelje na neprovjerenim tvrdnjama koje su teroristi potkrijepili slikama i video-zapisima objavljenim na internetu.

Le Figaro: Amerikanci su izjavili da su presreli telefonski razgovor između državnih dužnosnika i časnika u vojsci koji daju zapovijed za korištenje tog oružja ?!

Bashar Al-Assad: Kada bi Amerikanci, Francuzi i Britanci imali i jednu trunku dokaza, oni bi to pokazali prvog dana. Ne želimo se upuštati u osporavanje glasina i sumnjivih navoda. Mi i dalje tvrdimo: ako imaju bilo što, neka to onda i pokažu.

Le Figaro: Je li moguće da je netko iz užeg kruga ili službenika u sirijskoj vojsci donio odluku bez vašeg znanja?

Bashar Al-Assad: Bez obzira da li mi posjedujemo ili ne takvo oružje, sve zemlje u svijetu imaju pravilo da je odluka oko njegovog korištenja centralizirana i to su povjerljive vojne informacije.

Le Figaro: Međutim, to je ono što je Jihad Makdissi naveo.

Bashar Al-Assad: Ne, Jihad je tada rekao da bi mi mogli posjedovati to oružje, ali ga ne i koristiti. Imamo li ga mi ili ne, to su unutarnja sirijska pitanja.

Le Figaro: Predsjednik Obama je odgodio je vojni udar na Siriju. Kako to objašnjavate?

Bashar Al-Assad: Neki su Obaminu odluku da povuče ili odgodi odluku o udaru na nekoliko dana ili tjedana, jer to vodi u rat sa Sirijom ,vidjeli kao znak slabosti, a drugi su pak to vidjeli kao odluku snažnog vođe moćne zemlje.

Iz moje perspektive, snaga je u vašoj sposobnosti da spriječite ratove, a ne da u njih ulazite. Snaga je i sposobnost znati se ustati i priznati svoje pogreške. Da je Obama jak državnik, on bi ustao i rekao kako nema dokaza da je sirijska vlada koristila kemijsko oružje. On bi ustao i rekao da je najbolji put ka napretku čekati rezultate istrage UN-a i raditi kroz Vijeće sigurnosti. Međutim, kako vidim, on je slab jer je podlegao pritisku manjih skupina u zemlji i prijeti vojnom akcijom. Kao što sam rekao: jaki lideri su oni koji su znali spriječiti ratove, a ne oni koji ih potpiruju.

Le Figaro: Što kažete o članovima Kongresa čiji će glasovi odlučiti hoće li ili neće biti vojne akcije?

Bashar Al-Assad: Prije nego što glasuju bi sebi trebali postaviti pitanje: ‘Koji su prethodni ratovi koristili Americi ili čak Europi?’. Što je svijet postigao s ratom u Libiji i širenjem terorizma sa svim posljedicama? Što je svijet postigao ratom u Iraku i drugim mjestima? Što će svijet postići time što podržava terorizam u Siriji?

Članovima Kongresa je povjerena dužnost da štite interese zemlje onako kako najbolje znaju. Prije nego što budu glasali, oni moraju preispitati odluku u interesu vlastite zemlje. U interesu SAD-a nije da produži nestabilnost i ojača ekstremizam na Bliskom istoku. Americi nije u interesu da širi ratove u svijetu koje je započeo George W. Bush.

Kada bi razmišljali logično i u interesu svoje zemlje, znali bi da nema nikakve koristi od tih ratova. Međutim, mnogi od njih u političkom odlučivanju nisu savladali vještinu logike.

Le Figaro: Ako do njih dođe, kako ćete reagirati na napade?

Bashar Al-Assad: Ako razmišljamo o Bliskom Istoku kao buretu baruta koje je blizu požara koji dolazi sve bliže, onda postaje jasno kako problem nije u sirijskom odgovoru na napad, nego ono što će se dogoditi nakon prvog udara. Arhitekti ovog rata mogu definirati samo prvi napad. Drugim riječima, oni mogu odrediti što će učiniti, ali nakon toga je nemoguće predvidjeti što će uslijediti. Nakon što situacija eksplodira i svatko izgubi kontrolu, nitko ne može odrediti krajnji ishod. Međutim ono što je sigurno je širenje kaosa, ratova i ekstremizma u svim njegovim oblicima i to posvuda, ne samo unutar Sirije.

Le Figaro: Postoji li opasnost da se sve pretvori u regionalni sukob?

Bashar Al-Assad: Naravno. To je prvi i najveći rizik. Ovdje više nije riječ samo o Siriji, već o cijeloj regiji koja je povezana; društveno, politički i vojno. Rezultat toga je da je ovo izazov za regiju, a ne samo Siriju.

Le Figaro: Je li moguće da će Izrael biti jedan od vaših ciljeva ?

Bashar Al-Assad: Ne očekujete valjda da ću ovdje javno objaviti kako ćemo reagirati?! Nije realno da objavljujemo naše planove, ali kao što sam rekao, postoje mnogi igrači koji su uključeni u sve ovo i ograničiti razgovor na samo jednog od njih umanjuje značaj onoga što će uslijediti.

Le Figaro: Što kažete za Jordan? Poznato je da pobunjenici tamo prolaze kroz obuku?

Bashar Al-Assad: Naša politika je uvijek bila da našim problemima ne opterećujemo susjedne zemlje. Znamo za tisuće terorista koji su u Siriju ušli preko Jordana i Jordan je najavio kako neće služiti kao poligon za vojnu kampanju protiv Sirije. Međutim, ako u Siriji ne uspijemo u borbi protiv terorizma, možemo samo očekivati da će se sve ovo proširiti na druge zemlje. To znači da će u regiji doći do kaosa i širenja ekstremizma.

Le Figaro: Upozoravate li time Jordan i Tursku?

Bashar Al-Assad: Rekli smo im to ranije i priopćili izravno ili neizravno. Vjerujem da je Jordan, unatoč pritisku koji se vrši na tu zemlju, potpuno svjestan situacije i da na ovaj način samo podupire terorizam. Što se tiče Erdogana, mislim da on nema pojma o tome što radi. Naš prioritet je borba protiv terorizma u Siriji.

Le Figaro: Kako će vaši saveznici – Hezbollah i Iran – odgovoriti na napad? Ukoliko do napada dođe, računate li na njihovu podršku?

Bashar Al-Assad: Ne želim govoriti u njihovo ime. Njihovi stavovi su više nego jasni. Svi smo svjesni da je ovo regionalni problem i u toj situaciji je nemoguće odvojiti interese Sirije, Irana, Hezbollaha i ostalih zemalja koje nas podržavaju.

Danas, stabilnost u regiji ovisi o situaciji u Siriji i Rusija je toga u potpunosti svjesna. Rusija ne brani predsjednika, ni Siriju, nego brani stabilnost regije. Procjenjivati situaciju kroz prizmu sirijsko-iranskog saveza je naivno i pojednostavljeno. Riječ je o situaciji koja ima daleko veći značaj.

Le Figaro: Jesu li Rusi pokušali uvjeriti Amerikance da ne pokrenu napad?

Bashar Al-Assad: Ne vjerujem da bilo tko može vjerovati Amerikancima i ne vjerujem da postoji zemlja u svijetu koja može jamčiti što će Amerikanci poduzeti u nekoj zemlji u svijetu. Besmisleno je onda tražiti da ih se u nešto uvjerava. Amerikanci ujutro imaju jedan stav, a navečer sasvim suprotan. Sve dok SAD ne poštuje ili ne želi slušati UN, ne možemo biti sigurni ni u što.

Le Figaro: Kako se može zaustaviti rat? Kriza u Siriji traje više od dvije i pol godine i vi ste predložili Vladu nacionalnog jedinstva. Međunarodna zajednica je predložila “Ženevu II”. Kako se može zaustaviti krvoproliće u Siriji?

Bashar Al-Assad: Rješenje na početku je bilo drugačije nego što je to danas. Od samog početka sam govorio kako se rješenje može postići kroz dijalog koji će dovesti do političkih promjena. Današnja situacija je drugačija. Mi se danas borimo protiv terorista. 80-90% pobunjenika je povezano s Al Qaedom i oni nisu zainteresirani za političke reforme ili reforme zakona. Jedini način rješenja tog problema je – poraziti ih. Tek onda možemo govoriti o političkim promjenama. Dakle, odgovor na vaše pitanje je da rješenje leži u zaustavljanju dolaska terorista u Siriji. Treba im presjeći financijsku, vojnu i svaku drugu podršku koju dobivaju.

Le Figaro: Tko ih podržava?

Bashar Al-Assad: Prvenstveno Saudijska Arabija, a slijede Turska i Jordan koji šalju strane plaćenike u Siriju, kao i Francuska, Amerika i Velika Britanija.

Le Figaro: Imate li dokaze da Francuska podržava teroriste?

Bashar Al-Assad: Očigledan je primjer francuski politički stav i provokativna uloga koju ima Francuska, jednako kao i Katar i druge zemlje.

Le Figaro: Gospodine predsjedniče, jeste li spremni pozvati oporbu da dođe u Siriju i jamčiti im sigurnost, a sve kako bi se do rješenja došlo mirnim putem?

Bashar Al-Assad: U siječnju ove godine smo pokrenuli inicijativu koja bi ih zadovoljila i kako bi se učinili pomaci u iznalaženju političkog rješenja. Međutim, tome su se usprotivili Katar, Francuska i još neke zemlje. To dakle nije sirijska oporba, jer slijedi zapovijedi svojih gospodara koji su im zabranili da sudjeluju u toj inicijativi. Ta je ‘oporba’ od samog početka proizvedena u inozemstvu i nema potporu domaćeg stanovništva. I pored svega toga, mi smo ih pozvali, ali se oni nisu odazvali.

Le Figaro: Navodno nisu došli zbog straha. Bojali su se da će biti zatočen kao Abdul Aziz Al-Khayer. Možete li im dati bilo kakve garancije?

Bashar Al-Assad: Mi smo jamčili sigurnost svakom članu oporbe koji u Siriju dođe radi dijaloga. Međutim, oni ili nisu željeli doći, ili možda nisu dobili dopuštenje za dolazak. Nijedan član oporbe nije ubijen, ni zarobljen. Prijatelji Abdula Aziza Al-Khayera su svi u Siriji, što možete provjeriti. Zašto bi mi zatočili jednog od njih, a na slobodi ostavili ostale? Gdje je logika u tome ?

Le Figaro: Kako objašnjavate stav Francuske prema vama? Nekada ste bili prijatelj sa Sarkozyjem i imali prijateljski odnos s Francuskom koju ste posjetili nekoliko puta. Kako objašnjavate ovaj zaokret?

Bashar Al-Assad: To nije bio prijateljski odnos. Bilo je jasno od samog početka da se Francuska, na zahtjev Amerikanaca, pokušavala uplitati u sirijsku politiku. Čak i pozitivni pomak prema Siriji 2008. se dogodio zbog katarskog utjecaja. Potom je došlo do zaokreta 2011. Francuska politika prema Siriji u potpunosti je u skladu s američkim i katarskim željama.

Le Figaro: Francuski parlamentarci će se sastati u srijedu. U Francuskoj se već vodi velika debata i mnogi vjeruju da je Hollande otišao predaleko. Koja je vaša poruka francuskim parlamentarcima prije glasanja o napadu na Siriju?

Bashar Al-Assad: Prije nekoliko dana je francuski ministar unutarnjih poslova izjavio je kako “francusko sudjelovanje ovisi o američkom Kongresu” i nije spominjao francuski parlament. Dopustite mi onda da vam postavim pitanje. Za koga radi francuska vlada? Polaže li ona račune francuskom parlamentu ili u američkom Kongresu? Od 2003. i invazije na Irak, kao i u svim slučajevima ranije, Francuska je izdala svoju neovisnost i postala dio američke vanjske politike. To vrijedi i za Chiraca nakon rata u Iraku, Sarkozyja, a danas za Hollandea.

Dakle,stvarno se pitam hoće li francuski parlament Francuskoj vratiti neovisnot i hoće li odluka biti francuska? Nadajmo se da će biti tako. Ako žele raditi u interesu Francuske, kako će predstavnici francuskog naroda stati na stranu ekstremizma i terorizma? Hoće li oni podržavati one koji su počinili napad 11. rujna u New Yorku, ili možda one koji su izveli bombaški napad na podzemnu željeznicu u Španjolskoj? Hoće li predstavnici francuskog naroda dati podršku onima koji su ubijali nevine ljude u Francuskoj?

Kako je to moguće da su protiv pojedinaca poput Mohammeda Meraha u Francuskoj, a podržavaju druge poput njega u Siriji? Kako se Francuzi bore protiv terorizma u Maliju i podržavaju ga u Siriji? Hoće li Francuska usvojiti američki model i dvostruke standarde? Kako će parlamentarci uvjeriti francusku javnost da je njihova zemlja sekularna, a u isto vrijeme podržavati ekstremizam i sektaštvo u ostalim dijelovima svijeta? Kako se mogu u Francuskoj zalagati za demokraciju, a zemlja koja je njihov najveći saveznik je Saudijska Arabija koja još živi u srednjem vijeku?

Moja poruka francuskim parlamentaracima je: vratite se na načelima Francuske revolucije na što je cijeli svijet ponosan: ‘Sloboda – Pravda – Jednakost’.

Le Figaro: Naveli ste francuske nacionalne interese, a što će se dogoditi ako Francuska bude sudjelovala na bojnom polju u Siriji?

Bashar Al-Assad: Ja ne znam što su vaši interesi i sve će ovisiti o posljedicama rata. No, Francuska će svakako mnogo izgubiti. Riječ je o mržnji i preziru prema francuskoj politici i to će neizbježno utjecati na francuske interese u regiji. Osim toga, za razliku od prijašnjih vremena, važne zemlje u regiji su počele gledati dalje od Europe; prema Istoku i za novim savezništvima gdje između zemalja postoji međusobno poštovanje.

Le Figaro: Vi apelirate na racionalnost i razum?

Bashar Al-Assad: Za racionalnost i etiku.

Le Figaro: Planirate li se kandidirati na sljedećim predsjedničkim izborima?

Bashar Al-Assad: Kada za to dođe vrijeme to će ovisiti o volji sirijskog naroda. Ako budem osjetio da postoji jaka želja da se uključim, ja ću to učiniti i neću oklijevati, ali i obrnuto. Možda nemamo točne procjene u ovom trenutku, ali imamo jake pokazatelje. Kada se protiv vas bore teroristi iz više od 80 zemalja, a koje podržava zapad i neke arapske zemlje, da vas vaš narod ne prihvaća, ne bi mogli opstati. Sirija se uspjela oduprijeti dvije i pol godine i to je najveći pokazatelj jake podrške u narodu.

Le Figaro: Koliko ste se još spremni boriti?

Bashar Al-Assad: Imamo dvije mogućnosti – ili ćemo braniti našu zemlju od terorizma ili se predati. Povijest na ovim prostorima još nije upoznala predaju, a vidjela je mnoge ratove. Ovdje se nitko nije, niti će se ikada predati.

Le Figaro: Tko će se boriti i žrtvovati svoj život za Siriju?

Bashar Al-Assad: Kad je u pitanju patriotizam, svi ćemo stati u obranu naše zemlje, bilo da je riječ o građaninu ili predsjedniku. Ovdje se ne govori o pojedincu, nego o cijelom narodu.

Le Figaro: Hoćete li vi preuzeti odgovornost za greške koje su počinjene, uključujući i one od strane vojske i snaga sigurnosti? Hoćete li priznati da su neke greške ipak počinjene?

Bashar Al-Assad: Svako ljudsko biće koje radi čini greške. Onaj koji ne griješi – ili nije ljudsko biće, ili ništa ne radi. Ja sam ljudsko biće i ja radim. Međutim, kada želite procijeniti svoje pogreške morate uzeti u obzir događaje koji su se zbili prije i tek onda govoriti o učincima svojih odluka. Mi smo trenutno u samom srcu bitke, a kad se to završi, možemo procijeniti rezultate i utvrditi da li smo bili u pravu ili u krivu o pojedinim pitanjima.

Le Figaro: Jeste li sigurni u pobjedu u u ovoj borbi?

Bashar Al-Assad: Povijest našega kraja nas uči da kad se naši ljudi brane, neminovno pobjeđuju. Ovo nije rat protiv predsjednika ili vlade. Ovo je rat protiv cijele jedne zemlje i mi ćemo biti pobjednici.

Le Figaro: Vaša vojska je izgubila nadzor nad određenim područjima na sjeveru, istoku i jugu. Vjerujete li da možete vratiti ta područja?

Bashar Al-Assad: Problem nije u teritoriju koji je pod našom ili kontrolom militanata i nema područja u koje vojska nije ušla, ako je bila odlučila ući. Već sam rekao, da je najveći problem kontinuirani dolazak terorista preko granice i ono što čine na područjima na kojima su se ubacili.

Le Figaro: Moratinos, vaš bivši prijatelj, rekao mi je prije nekoliko dana da ne može shvatiti što je u glavi Bashara Al-Assada i kako je moguće da čini takvo nasilje u svojoj zemlji.

Bashar Al-Assad: Postoji analogija koja to može pojasniti. Francuska je dozvolila da se ubijaju teroristi koji prijete francuskim građanima? Kakav je bio odgovor Britanije u nemirima prošle godine? Zašto je vojska bila razmještena u Los Angelesu u devedesetima? Zašto je drugim zemljama dopušteno da se bore protiv terorizma, a Sirije ne? Zašto je Mohammedu Merahu zabranjeno da ostane živjeti u Francuskoj i da ubija civile, a teroristima u Siriji mora biti dopušteno da žive i ubijaju nevine ljude?

Le Figaro: Gospodine predsjedniče, kako je vaša svakodnevnica promijenila od početka krize? Neki sugeriraju da nakon dvije i pol godine Bashar Al-Assad vodi zemlju kao da je u miru.

Bashar Al-Assad: To je ono što sam rekao ranije. Zapad tvrdi da je protiv mene i sirijski narod. No, ako sam sam, kako sam mogao voditi ovu zemlju? Sve to nema nikakve logike. Ja mogu nastaviti voditi zemlju samo zbog javne podrške i snage sirijske države. Nažalost, na zapadu ne vidite ovu stvarnost objektivno.

Le Figaro: Ima francuskih novinara koji su zarobljeni u Siriji. Znate li išta o tome i drže li ih sirijske vlasti?

Bashar Al-Assad: Mislite li da ih držimo?

Le Figaro: Oni su zarobljeni u sjevernoj Siriji, no imate li podatke o njihovoj sudbini?

Bashar Al-Assad: Ako su taoci terorista, morati ćete pitati njih. Ako je bilo tko je uhićen od strane vlade zbog ilegalnog ulaska u zemlju, biti će mu suđeno i ići će u zatvor. Oni će se suočiti s optužbama prema sirijskom zakonu i to je poznato javnosti.

Le Figaro: Tražite li suradnju s Francuskom o sigurnosnim pitanjima? To je područje u kojem se dobro surađivalo u prošlosti.

Bashar Al-Assad: Svaka suradnja, bilo da je sigurnosna, vojna ili ekonomska zahtijeva politički konsenzus. Vi ne možete održavati suradnju o sigurnosnim pitanjima s jednom zemljom kada postoji sukob interesa.

Le Figaro: Kada je vaš otac preminuo posjetili ste Francusku i primio vas je predsjednik Chirac. Svi su u vama gledali mladog i obećavajućeg uspješnog predsjednika. Danas, nakon krize, ova se slika promijenila. Koliko ste se vi kao osoba promijenili?

Bashar Al-Assad: Ovo je zahtjevno pitanje. Da li je prirodno da se osoba promijeni? Mediji mogu manipulirati i stvoriti sliku o svakome, ali stvarnost ostaje ista. Ja pripadam sirijskom narodu i braniti ću njegove interese i neovisnost i neću podleći vanjskom pritisku. Surađivati ću s drugima u interesu moje zemlje. To je ono što nikada nisu uspjeli razumjeti. Oni su pretpostavili da će lako utjecati na mladog predsjednika i da sam zbog toga što sam studirao na zapadu izgubio izvornu kulturu. To je naivan i plitak stav. Ja se nisam promijenio. Oni su ti koji su me u samom početku željeli vidjeti u drugačijem svjetlu. Moraju prihvatiti sliku sirijskog predsjednika koji brani neovisnost svoje zemlje.

Bashar Al-Assad: Svi oni koji podržavaju teroriste, financijski ili vojno, su neprijatelji sirijskog naroda. Svatko tko olakšava ubijanje sirijskog vojnika ili radi protiv interesa Sirije i njenog naroda je neprijatelj Siriji. Ja ne mislim na francuski narod, jer vjerujem da francuska vlada radi protiv interesa i volje njezinih ljudi. Francuski narod nije naš neprijatelj, ali politika francuske vlade šteti sirijskom narodu.

Le Figaro: Je li francuska vlada neprijatelj Siriji?

Bashar Al-Assad: Politika francuske vlade je neprijateljska prema sirijskom narodu. U ovim okolnostima možemo reći kako je francuska vlada neprijateljski nastrojena raspoložena prema Siriji. To neprijateljstvo može završiti kada se francuska vlada odrekne svoje politike.