Izvor: Advance

Najtiražniji indijski dnevni list “The Hindu”, u opširnoj analizi sirijskog sukoba, tvrdi kako je još od proleća ove godine bilo jasno ko preuzima glavnu reč među sirijskim pobunjenicima. State Department nije na vreme uvideo opasnost koja se već tada dala naslutiti. Iako sami pokretači sirijske pobune, SAD se sada moraju suočiti s najradikalnijim islamističkim grupama, za koje žele verovati kako su manjina među tzv. “Slobodnom sirijskom vojskom”. Situacija na terenu potvrđuje upravo suprotno. Našavši se u stranputici, jedini mogući izlaz iz ovakve situacije, za SAD i njihove evropske saveznike je – vojna intervencija, tvrdi The Hindu.

Poslednjih sati se opet u međunarodnim diplomatskim krugovima na zapadu razmatra opcija o direktnom vojnom ulasku u sukob u Siriji. Sa zakašnjenjem se uviđa kako će eventualna pobeda pobunjenika dovesti na vlast islamske fundamentaliste iz redova al-Qaede.

Sjedinjene Američke Države i njihovi evropski saveznici se spremaju dati iz vazduha i sa mora vojnu podršku sirijskim pobunjenicima, kako bi okončali ovaj krvavi sukob, koji traje već više od dvadeset meseci.

Za agresiju treba izmisliti razlog

Izgovor za intervenciju je bio spreman 3. decembra kada je Barack Obama formalno upozorio Siriju “kako će biti suočena s teškim posledicama” ukoliko upotrebi hemijsko oružje protiv svog naroda, u bilo kojim okolnostima, čak i u slučaju odgovora na napade spolja. Obama se kao dokazom zadovoljio snimkom na You Tubeu koji pokazuje učinak Assadovog hemijskog oružja nad “nedužnim civilima”. Indijski diplomata je primetio prošle nedelje kako NATO priprema teren za još jedan “Tonkin incident” (izmišljeni napad na američki bojni brod koji je pokrenuo rat u Vijetnamu), ali ovog puta u Persijskom zalivu.

NATO savez opravdava moguću agresiju na Siriju “najuzvišenijim” motivima. General britanskih oružanih snaga Sir David Richards, prema pisanju londonskog lista “The Independent”, bio je domaćin tajnog sastanka vojnih predstavnika Francuske, Turske, Jordana, Katara, UAE i SAD-a, na kome se detaljno raspravljalo o strategijama koje bi se trebale koristiti prilikom napada na Siriju. Ta je konferencija održana na zahtev premijera Camerona, kako navodi Whitehall. David Cameron je rekao kako Velika Britanija mora učiniti sve da zaustavi sukob u Siriji, a koji je dosad odneo više od 40 000 života i raselio milione drugih (prema izvorima UN-a).

U te izlive “brige i saučešća” ne veruje više niko, naročito zbog toga što dolaze iz zemalja koje se nisu ustručavale napasti Irak nakon lažnog izveštaja o posedovanju oružja za masovno uništenje, kao i najavljivanog i ničim isprovociranog, od strane pukovnika Gaddafija, rata u Libiji, za koji su prevarom dobili legitimitet rezolucijom UN-a.

Pravi razlog za odluku o vojnom rešenju “sirijskog pitanja” jeste strah zapada da u slučaju pobede pobunjenika, na vlast u Siriji neće doći umereni suniti odani turskoj vladi, već nasilne frakcije Al-Qaede bliske fundamentalistima iz skupine Takfir wal-Hijra.

20. travanj 2011. – Al-Qaeda je stigla u Siriju

Amerika je bila svjesna kako je među sirijskim pobunjenicima puno članova Al-Qaede. U to se uverila 20. aprila 2011., kada je zarobljen američki vojni kamion blizu Dere, i pobijeno 20 američkih vojnika, što vatrenim, što hladnim oružjem. Nekoliko dana kasnije, američki ambasador u Siriji, Robert Ford, pozvao je svoje kolege u Damasku, uključujući i indijskog ambasadora, i saopštio im “kako je Al-Qaeda stigla u Siriju”.

20. april bio je samo početak. Celo leto i jesen 2011, te tokom cele 2012., pobunjenici objavljuju video snimke na You Tubeu, koji nedvosmisleno pokazuju kako Sirija srlja u ruke radikalnih islamista. Hiljade ratnika iz susednih islamskih zemalja se slilo u Siriju (iz Libije, Tunisa, Egipta i udaljenih zemalja poput Pakistana). Pobunjenici se ne ustručavaju pokazivati snimke smaknuća sirijskih vojnika i civila.

Obamina administracija, međutim, olako zaključuje da se radi o tek manjem delu “Slobodne sirijske vojske” i nastavlja im pružati logističku podršku. Dostavlja im informacije o kretanju sirijskih vladinih trupa, te se pravi kako ne vidi da Katar, Saudijska Arabija i Turska opskrbljuju pobunjenike svim vrstama oružja i vojne tehnike. Sve je izašlo na videlo kada su u septembru libijski brodovi pristali u tursku luku s 400 tona oružja za pobunjenike. Kapetan broda je rekao da pošiljka dolazi od organizacije pod direktnom ingerencijom libijske vlade. New York Times, u svojim natpisima, potvrđuje kako je većina oružja kojim raspolažu pobunjenici došla iz Turske, Katara i S. Arabije.

Noćna mora EU i SAD-a postala stvarnost

Za EU i SAD, ovo je noćna mora koja je postala stvarnost. EU je nametnula Siriji embargo na uvoz oružja, a SAD su odbile zahteve pobunjenika da im se dostavi teško naoružanje, jer nisu želeli da projektili koji mogu rušiti i civilne avione, padnu u ruke Al-Qaedi. Sunitski pobunjenici su takođe odbili proslediti ostalima SA7 projektile iz Gaddafijevih zaliha. Panika je nastala kada su pobunjenici srušili sirijski vojni helikopter severno od Allepa, a zapadnjački obaveštajni izvori izjavili za Washington Post: “kako je sigurno da pobunjenici poseduju najmanje 40 takvih raketnih sistema”.

Postalo je sasvim jasno kako će borbu protiv Assada predvoditi Takfir wal-Hijra, nasilna i ekstremistička islamistička grupa. Aaron Lund, u svom članku za Foreign Policy, nabrajao sedam krovnih pobunjeničkih islamističkih grupacija, sa preko 30 000 boraca. Sve su osim dve, a među kojima je i Takfir wal-Hijra, spremne kazniti smrću bilo koji oblik “otpadništva”. Preostale dve grupe, koje su ujedno i najbrojnije (npr., Ansar-ul-Islam), većim su delom sastavljene od stranih plaćenika. A.Lund je zaključio kako su ekstremisti ipak u manjini naspram domaćih sirijskih pobunjenika, ali su sa daleko većim učinkom u vojnom i ideološkom smislu.

Pogrešna procena State Departmenta

“Arapsko proleće” i smrt Osame Bin Ladena uspavali su Obaminu administraciju, koja je poverovala kako je Al-Qaeda stvar prošlosti i da je sada moguće stvoriti savez umerenih islamskih država koje će čuvati Izrael i zapadne interese na Bliskom Istoku. Sirija je trebala postati središte tog saveza, no umesto toga preti joj opasnost da postane država islamskih ekstremista. Zapad je tada donio odluku o napadu na Siriju, u nadi da će okončati krvavi rat i ujedno sprečiti neželjeni tok događaja. Međutim, ta je odluka stigla prekasno. Prvi znaci o premoći salafista, mogli su se naslutiti već u oktobru, kada su pro-zapadni pobunjenici pozvali na jednu proslavu šeika Adnana al-Aroora, kao počasnog gosta.

Aroor je salafitski propovednik, koji je stekao slavu pozivajući sa TV-stanica sunite “da pobiju alavite, saseku ih i nahrane pse njima”.

SAD, 11. decembra, proglašva Jabhat Al Nusru najokrutnijom islamističkom terorističkom grupom u Siriji i zabranjuje im isporuku oružja. Vest o toj odluci SAD-a brzo se proširila među svih 29 brigada pobunjenika i oni se zaklinju na međusobno zajedništvo i odriču SAD-a. Sa Facebook stranica sirijske “opozicije” odjekuje izjava; “Ovo su ljudi na strani naroda Sirije, ovo su heroji koji pripadaju nama u veri, u krvi i revoluciji!” Al Nusra Front je Sirijski izdanak Abu Mussab Al Zarqawi’jeve al Qaide u Iraku.

Da NATO nije bio tako opsesivan u nameri da čuva privid kako sve ima pod kontrolom, možda bi davno prije primetili kako će podsticanjem Assadovog pada stvoriti vakuum koji će zasigurno pokrenuti novi okrutni rat, ovaj put između salaftskih milicija i umerene opozicije.