Izvor: NSPM, Advance.hr

Europska Unija planira uvesti dodatne rigorozne sankcije Bjelorusiji, kao povod je istaknuto navodno “ozbiljno kršenje ljudskih prava”.

Bjeloruski predsjednik Aleksandar Lukašenko rekao je kako će nove sankcije biti “beskorisne”, ali i najavio “žestoki odgovor” ukoliko EU nastavi s uvođenjem sankcija protiv njegove zemlje.

“Morate razumjeti kako samo privremeno toleriramo vaše prijetnje sankcijama, ali čim prijeđete “crvenu liniju” žestoko ćemo odgovoriti”, rekao je danas bjeloruski predsjednik pred okupljenim ambasadorima u Minsku.

Što se tiče “žestokog odgovora”, Lukašenko je zasigurno mislio na stratešku poziciju Bjelorusije preko koje se odvija znatan dio trgovine između zapada i istoka.

U svom govoru Lukašenko je također naveo: “Što Europljani uopće žele od nas? Minsk ne stvara nikakve probleme susjedima ili bilo kojoj drugoj zemlji”.

Bjeloruski predsjednik također upozorava zapadne sile da prestanu raditi planove protiv Bjelorusije: “No, kada bi bilo koja država usudila se ugroziti stabilnost Bjelorusije – borit ćemo se do smrti kao i u periodu 1941-45 i obraniti našu nezavisnost i suverenitet, čak i ako pritom izgubimo podršku naših prijatelja Rusije i Kine”.

U toj izjavi predsjednik Lukašenko zapravo je dao svoj osvrt na širi geo-politički angažman koji se provodi u svijetu danas. Činjenica je kako se vodi žestoka diplomatska i vojna ofenziva protiv svih država koje nisu direktno podložne zapadu.

Jedine velike sile koje, za sada, mogu odolijevati tom procesu su Rusija i Kina. Ipak, Lukašenko pokazuje kako je itekako svjestan da “prijateljstvo” s te dvije velike sile nikada nije stabilno do one granice da se u njih može apsolutno pouzdati.

Bjelorusija: stabilna ekonomija, nezaposlenost ispod 1%, otpor privatizaciji i rasprodaji kompanija strancima

Bjelorusija je već dugo vremena na “meti” zapadnih sila. Mnogi analitičari koji se bave geo-politikom smatraju kako će “Bjelorusija doći na red” čim se završe ofenzive na prostoru Bliskog istoka i sjeverne Afrike.

Prethodna američka državna tajnica, Kondoliza Rajs, opisala je Lukašenka kao “posljednjeg diktatora u srcu Europe”.

Podsjetimo, Bjelorusija je postala samostalna država nakon raspada SSSR-a, ali zapad je od samih početaka bio izuzetno kritičan prema Bjelorusiji. Prije svega zbog činjenice da se Lukašenko, koji je na vlasti još od 1994., žestoko usprotivio podilaženju tržišnoj ekonomiji i privatizaciji koja je poharala doslovno sve druge bivše sovjetske republike.

Lukašenko je zaustavio taj proces u samome startu, zadržano je državno vlasništvo čime je spriječena masovna rasprodaja državne imovine.

Brojne kompanije su u privatnom vlasništvu, ali većinom u uslužnom sektoru i u domaćem vlasništvu. Sve bitne grane poput industrije i poljoprivrede i dalje kontrolira država.

Telekomunikacije, energetika i druge bitne industrije također su pod upravom države. Slično je i s medijima, što je jedna od najvećih zamjerki zapadnih sila.

Bankarski sektor strogo je reguliran i također većinski se nalazi u državnom vlasništvu.

Za razliku od striktno kapitalističkog modela kojim su krenule Rusija i druge bivše SSSR države, Lukašenko se opredijelio za “tržišni socijalizam” koji više podsjeća na jugoslavenski model iz 70-ih i 80-ih godina.

Koliko su izbori za predsjednika doista “demokratski” teško je reći, prije svega zbog činjenica da je zemlja poprilično izolirana.

No, unatoč tim kritikama bitno je istaknuti neke druge elemente koji pokazuju kako je život u današnjoj Bjelorusiji po mnogočemu kvalitetniji nego u bliskom susjedstvu.

Prema međunarodnom istraživanju, ljudski razvojni indeks – HDI* ili Human Development Index – u Bjelorusiji je najviši u cijelom ZND-u*.

Većina kompanija je u državnom vlasništvu. U stranim kompanijama radi samo 1.4% stanovništva.

Dok Europska Unija i druge zemlje muku muče sa nezaustavljivim rastom stope nezaposlenosti, u Bjelorusiji nezaposlenost je u trajnom opadanju – prema najnovijim informacijama istraživanja koje je proveo MMF – nezaposlenost u Bjelorusiji je ispod 1%.

Jednokratan pad BDP-a, ali ne zbog krize, nego odluke da se svim radnicima poveća plaća za 30%

Državni BDP kontinuirano raste od početka 2000-ih, konkretan pad je zabilježen u 2009-oj, no već u 2010. ekonomija se oporavlja.

Zanimljiv je podatak vezan uz pad BDP-a – prema detaljnom izvještaju američkog Stejt departmenta, pad u BDP-u nije nastao zbog utjecaja globalne financijske krize već zbog odluke Vlade da se svim radnicima povećaju plaće za 30%.

Prema posljednjim informacijama od ministarstva gospodarstva BDP je u prvom mjesecu ove godine stabilan, dok se u prvom kvartalu očekuje rast od 2.5%.

Problem u ekonomiji stvara hiperinflacija. Domaća valuta, bjeloruska rublja pala je znatno u odnosu na američki dolar. Tržište je stabilizirano čvršćim nadzorom nad valutom.

Prema posljednjim podacima u poljoprivredi radi 14% radne snage, industriji 34.7% i 51.3% u uslužnom sektoru.

Černobilska katastrofa 1986. imala je devastirajuće posljedice na Bjelorusiju, uništen je znatan dio poljoprivrednog sektora, velika površina je ozračena, a troškovi na sankcioniranje te katastrofe iznimno su visoki i danas.

Vanjski dug iznosi, prema zadnjim informacijama MMF-a, 26.54% BDP-a što je znatno manje nego u mnogim zemljama EU-a.

Bjelorusija ima oko 9,5 milijuna stanovnika.

* ZND = Zajednica Neovisnih Država – gospodarski, politički i ekonomski savez 11 bivših sovjetskih republika

* HDI je uveden početkom devedesetih godina 20. stoljeća od strane UN-a. Svaka država procjenjuje se u rasponu od 0.001 do 1.0 – bodovi se daju na temelju očekivane životne dobi, obrazovanja i dohotka.