Izvor: RFE, Reuters

Tri godine nakon kolapsa američke banke Lehman Brothers, svjetski finansijski sistem ponovo klizi ka još jednoj velikoj krizi. Ovaj put, ulog je globalni oporavak i budući izgled Evrope.

U međuvremenu, jačaju pozivi vođama najvećih svjetskih ekonomija koji se sastaju ove sedmice da preuzmu odlučnu akciju, ne baš na nivou one od marta 2009. godine kada su dogovorili paket pomoći vrijedan tri hiljade milijardi dolara, ali ipak nešto jednako važno u smislu političkog dogovora.

Izazov pred razgovore Grupe 20 najrazvijenijih zemalja u Washingtonu u četvrtak i petak je da se spriječi da se kriza sa državnim obveznicima, sa epicentrom u Grčkoj, ne pretvori u bankarsku krizu punih razmjera.

Takva kriza bi zahvatila i ostale evropske zadužene zemlje, dovela bi do haotične odgode plaćanja državnih obveznica i gurnula bi svijet natrag u ekonomsko i finansijsko previranje.

“Ušli smo u opasnu fazu ove krize,” rekla je Christine Lagarde, upravna direktorica Međunarodnig monetarnog fonda, prošle sedmice. “Da bi smo se izbavili iz nje, trebamo jaku političku volju širom svijeta – odlučno liderstvo, a ne hazarderstvo.”

Predsjednik Svjetske banke Robert Zoellick dan prije nje je rekao: “Vrijeme muljanja je prošlo.”

Neki elementi pristupa rješavanju ove krize, koji ima više krakova, su već u žiži i trebali bi biti utvrđeni ove sedmice

Političke prepreke su i dalje velike ali ako ministri finansija i guverneri centralnih banaka Grupe 20 prihvate neke elemente programa, i ako njihove vlade nastave da djeluju u skladu sa dogovorom, onda bi, smatraju stručnjaci za strategijske investicije, previranja bila znatano blaža.

Dva faktora podgrijavaju krizu: jedan je političko nesuglasje unutar Evropske unije oko toga koliko podrške treba dati zaduženim vladama u eurozoni koje primjenjuju fiskalne mjere; drugi je ranjivost unutar evropskog finansijskog sistema, naročito u Francuskoj u kojoj banke drže 676.1 milijardu eura državnog duga zemalja eurozone koje imaju visok deficit.

Ova dva faktora se hrane jedan drugim u začaranom krugu.

Opaske njemačkih zvaničnika da Grčku treba pustiti da proglasi nemogućnost vraćanja kredita ili da napusti eurozonu su ubrzale povlačenje investitora iz kupovine kartkoročnog duga francuskih banka, što je dovelo to postavljanja pitanje o solventnosti banaka.

Da bi se zaustavio ovaj krug, poduzimaju se sljedeći koraci:

* Da bi se spriječio rast i omogućilo smanjenje troškova kredita, mnoge centralne banke širom svijeta olašavaju monetarne uslove, što će dobiti podršku Grupe 20 naročito za one zemljama u kojima je inflacija pod kontrolom.

* Američke Federalne rezerve će svoju ulogu odigrati u srijedu kada se očekuje da najave smanjivanje dugoročne kamatne stope time što će smanjiti udio kratoročnih obveznica u svom portfoliju od 2.8 hiljada milijardi dolara. Stepen zabrinutosti američke centralne ekonomskim usporavanjem će se pokazati nakon što pokaže koliko agresivno će djelovati po pitanju kratkoročnih obaveza i od toga da li će smanjiti kamatnu stopu koju plaća bankama na rezerve koje drže kod nje, što je ideja koja postaje sve popularnija.

* Evropski ministri razmatraju prijedloge da povećaju njihov fond od 440 miljardi eura za finansijsku stabilizaciju, koji bi trebalo da bude operativan krajem mjeseca, zbog zabinutosti za sposobnost vlada da servisiraju dugove. SAD su sugerirale povećanje ovog fonda od deset puta kako bi on bio dovoljno snažan za spašavanje zemlje veličine Italije ili za rekapitalizaciju banaka.

Američki sekretar trezora Timothy Geithner je naišao na hladan prijem kada je saopštio ovu ideju na sastanku EU finansijskih zvaničnika u Poljskoj u petak i upozorio na “katastrofalan rizik” ako EU ne djeluje snažnije. Neki zvaničnici EUsu ovo prokomentarisali kao američko držanje predavanja Evropi.

Na tržištima, međutim, peovladava mišljenje da će praktični aspekti ovog prijedloga ipak na kraju prevagnuti. Povećanje fonda evropske vlade unaprijed ne košta ništa i time se izbjegavaju političke prepreke kada dođe do problem u jednoj od zemalja. Pored toga, povećanje osigurava sredstva za rekapitaliziranje banaka ako bude potrebno i, na kraju, vraća povjerenje tržišta u njihove mjere.

Polugodišnji sastanak MMF-a i Svjetske banke, koji se održava ove sedmice, je prilika za zvaničnike EU da razmotre prednosti ovoga prijedloga.

* Što se tiče likvidnosti banaka, odlučna akcija Evropske centralne banke prošle sedmice na osiguravanju tromjesečnog finansiranja banaka je pokazala da ona može preuzeti inicijativu — uprkos Njemačkom neslaganju unutar svojih redova — i olakšati situaciju sa likvidnošću.

* Po pitanju solventnosti banaka, problem je komplikovaniji. Evropljani se oštro ne slažu sa američkim i zvaničnicima MMF o tome da njihove banke trebaju više kapitala. MMF procjenjuje manjak od 200 milijardi eura, što je brojka kojom će se MMF opet baviti u svom izvještaju ove sedmice. Ako se evropski zvaničnici slože oko flekisbilnog korištenja fonda za finansijsku stabilizaciji, onda bi bili u stanju da banke brzo rekapitaliziraju.

* Što se tiče solventnosti država, vlade nastavljaju da ostvaraju napredak, iako je on spor, po pitanju smanjenja budžetskog deficita. Italija je prošle sedmice usvojila plan za balansirani budžet do 2013. godine. U SAD, predsjednik Barack Obama je u ponedjeljak izložio plan za srednjeročno smanjenje deficita.

Posljednji sastojak ove formule je politička odlučnost za podržavanje ovog paketa mjera. Eswar Prasad, viši stručnjak u Brookings instituciji, kaže da je posao MMF-a ove sedmice da natjera vlade da krenu ovim putem i naglasi velike opasnosti koje se nalaze ispred njih.

“Alternativa ovome je politička paraliza, koju već vidimo u mnogim zemljama i koja bi dugoročno mogla značiti veliki rizik. Tu leži razlog za veliku zabinutost,” rekao je on.